Dr Miroljub Trifunović, specijalista otorinolaringologije i doktor medicinskih nauka, je 05. jula ove godine odbranio doktorsku disertaciju na temu ”Audiološko etiološki faktori hroničnog subjektivnog tinitusa”. To je bio povod da sa doktorom Trifunovićem obavimo jedan razgovor.

  • U julu mesecu ste odbranom doktorske disertacije zvanično postali jedini doktor medicinskih nauka u našoj ustanovi. Recite nam nešto više o temi koju ste odabrali za ovaj naučni rad i sprovedenom istraživanju.

Dr Trifunović – Hvala vam na poseti. Ja sam u svom radu istraživao moguće uzroke hroničnog zujanja u ušima. Tu sam, pre svega, proučavao audiološke i kardiovaskularne faktore, kao i temperament kao moguće etiološke i predisponirajuće uzroke. To je bila prospektivna, klinička studija koja je rađena u našoj bolnici. Obuhvaćeni su pacijenti sa hroničnim zujanjem u ušima, koji su pregledani u našoj ORL ambulanti.

  • Šta je to što vas je motivisalo da nastavite svoje usavršavanje?

Dr Trifunović – Ne možemo reći da je to usavršavanje, već naučno istraživački rad. Uvek sam imao želju za tim. S obzirom na moje iskustvo i zapažanja tokom rada kao specijalista, stekli su se uslovi za naučni rad. Naravno, potrebna je obuka i te veštine sam delom savladao na doktorskim studijama koje sam započeo 2012. godine.

  • Kakvi su uslovi za napredovanje i lično usavršavanje u našoj ustanovi?

Dr Trifunović – U suštini, naučni rad je više vezan za Kliničke centre i Institute koji zapošljavaju naučne radnike i gde postoji dobra logistika, pre svega u iskusnim naučnicima i dostupnim sredstvima. U Opštim bolnicama se mogu raditi istraživanja jer, pored mnogih nedostataka u odnosu na pomenute ustanove, postoje i neke prednosti. Ovde mislim na blisku saradnju sa kolegama iz drugih oblasti medicine, kao što sam ja u ovom slučaju sarađivao sa oftalmolozima.

  • Za jedan takav naučni rad potrebno je vreme, angažovanje pojedinca, ali i velika podrška matične ustanove i nekih drugih subjekata. Da li ste imali potrebnu podršku za ostvarenje svega što ste planirali?

Dr Trifunović – Imao sam podršku, pre svega kolega, a i matične ustanove u onom obimu koliko su mogli da pomognu. Tu mislim na korišćenje resursa naše bolnice. Problem je što Statutom bolnice, kao ni Kolektivnim ugovorom, nije predviđeno školovanje na postdiplomskim studijama, u ovom slučaju doktorskim, pa sam sve troškove plaćao ličnim sredstvima. Pored toga, sva odsustva, kao što su slušanje predavanja, polaganje ispita, izrada i odbrana disertacije, pokrivana su godišnjim odmorom i slobodnim danima.

  • Kako uspevate da uskladite sve obaveze koje imate, imajući u vidu da ste načelnik Službe, obavljate rad u ambulanti i u operacionoj sali?

Dr Trifunović – Dobrim planom i organizacijom može sve da se stigne.

  • Šta biste savetovali mlađim kolegama koji imaju nameru da se bave naučnim radom?

Dr Trifunović – To je zanimljiv rad, ali traži i odricanje. Pored toga, potrebno je široko obrazovanje, ne samo ono koje je vezano za medicinu.

  • Kakvi su Vaši planovi koji se tiču samog razvoja Službe za ORL i maksilofacijalnu hirurgiju i šta je ono što je potrebno za ostvarenje planiranog?

Dr Trifunović – Sve zavisi od sredstava. Moj cilj je razvijanje neurootologije kao jedne od grana medicine koja se zadnjih godina najviše razvija, usvajanje novih endoskopskih i hirurških procedura, a želja mi je da i mlađe kolege uz medicinu počnu da se bave naukom jer vas to drži na izvoru informacija, stalno vas tera na razmišljanje o mnogim pitanjima i dilemama medicinske nauke.

  • Koja je Vaša poruka mlađim naraštajima?

Dr Trifunović – Da snagu i inspiraciju za svoj rad crpe u svojoj tradiciji, kulturi, veri. Da budu dostojni potomci svojih predaka.

Ovo je možda i najbolja poruka za kraj ovog razgovora, a sigurni smo da se naš današnji sagovornik ponaša u skladu sa njom. Doktoru Trifunoviću smo poželeli mnogo uspeha u daljem radu i što skoriju realizaciju njegovih planova.