Pismo prenosimo u celosti

Danas, u ovim teškim vremenima kada je najveći uspeh biti dobar čovek, vi ste jednoglasno i timski pokazale da ste prevazišle i više od toga. Sa svojih 40 godina mislila sam da me više ništa ne može i neće iznenaditi, ali jeste vi! Toliko ljubaznosti, predanosti, profesionalnosti… svaka je imala obukavši svoju uniformu, a verujem da nijedna nije pošla od kuće ne ponevši bar jedan problem koji je bio ostavljen na ulaznim vratima odeljenja.

Danas, kada svi pričaju o moralu, poštenju, kodeksu časti, a da te iste ne znaju ni u teoriji, ponovo ste to pokazale i u praksi!!! Ja kao uplašena majka, pored vas sam se osećala sigurno i ušuškano, jer toplina koju ste mi vi pružale dala mi je snagu da prethodne dane sa svojim sinom iznesem i da izađemo kao pobednici. Svaku od vas sam doživela na svoj način i zavolela (neku manje, neku više). U svakom slučaju, jako sam srećna jer sam imala priliku i čast da vas upoznam (iako je povod bio katastrofa) i ponovo potvrdim da dobro, iako retko, još uvek postoji.

Zauvek zahvalna i zauvek veliki respekt za vas od Bogdana i od Bogdanove mame.

Za glavnu Draganu, Jelenu, Klaudiju, Danijelu, Natašu O., Nensi, Aleksandru, Milevu (koja je Boletov spasioc), Anđelu, Slavicu