Početak školske godine deci, pored školskih obaveza, donosi i promenu u načinu ishrane, odnosno promenu u rasporedu obroka.

Pre polaska u školu obavezan je doručak, a veliki odmor treba iskoristiti za užinu koja ne može da bude prvi obrok u toku dana i ne može da bude zamena za doručak. Jutarnja užurbanost nije opravdanje za nespremanje doručka koji mogu da čine ovsene ili kukuruzne pahuljice, sendvič sa pilećim ili ćurećim prsima, 1–2 parčeta hleba sa namazom i kuvano jaje.

Među decom školskog uzrasta društveno je prihvatljivo da užinu kupuju za vreme velikog odmora. Međutim, ova navika može da se ispravi ako deca učestvuju u odabiru i pripremi užine koju će nositi u školu i na taj način će, vremenom, usvojiti ideju o dobroj, izbalansiranoj užini, kao i pravilne navike u vezi sa ishranom. Posle doručka, užina, u toku dana, treba da očuva energiju i koncentraciju. Pecivo iz pekare, slatke i slane grickalice treba zameniti parčetom kukuruzne proje, sendvičem sa mladim sirom ili salatom, koji dete može da napravi kod kuće samo ili sa roditeljima. Užinu mogu da čine i voće, žitarice, jogurt, orašasto voće ili štanglica od žitarica, lanene, ovsene ili ražane galete. Užina visoke nutritivne vrednosti a niskog sadržaja masti i koncentrisanih ugljenih hidrata omogućava da dete bude sito do ručka.

Ukoliko dete ide u školu pre podne, ručak bi trebalo da bude po dolasku kući a ukoliko ide popodne, dete bi trebalo da ruča pre odlaska u školu. U pripremi obroka prednost treba dati kuvanju, dinstanju i pečenju, a pohovanu i prženu hranu bi trebalo izbegavati. Pored supe ili čorbe, ručak bi trebalo da čine meso ili riba, povrće i salata ili kuvano jelo.

Ne treba zaboraviti koliko je važan dnevni unos vode. Na velikom odmoru čest je unos sokova ili slatkih gaziranih napitaka uz užinu a nekada su i sami napici užina, što je neprihvatljivo. Nedovoljan unos vode dovodi do umora, smanjene koncentracije, glavobolje. Deca bi, u zavisnosti od uzrasta, trebalo da popiju najmanje 3–4 čaše vode dok su školi. U toku fizičke aktivnosti, bilo da se radi o časovima fizičkog obrazovanja ili igri u školskom dvorištu, unošenje vode je neophodno pre, za vreme i posle pomenutih aktivnosti.

Pravilne navike, u vezi sa ishranom, stiču se u porodici i u tom smislu je na roditeljima najveća odgovornost. Njihovim usvajanjem, u najmlađem uzrastu, smanjuje se mogućnost nastanka gojaznosti i posledično razvoja hroničnih nezaraznih oboljenja.

Preuzeto sa sajta IZJZS ”dr Milan Jovanović Batut”